Komentari za tekst "Postporođajna depresija - šta je sve važno da znamo i pre porođaja"

Komentara
87
Ostavite komentar
Mene zanima zašto ja sa svojom suprugom nevodim ljubav otkako je rodila ? Rodila na carski, sve je u redu poslje toga djete nam sad ima 1.7 mjeseci....čak ni tokom trudnoće...
Da li ima neka porodilja da je imala panicne napade ,kako ste prevazisle to imam osecaj da cu se onesvestiti ili ugusiti
Porodila sam se pre 11 meseci. Imala sam neopisivo tezak porodjaj dug 5 dana. Dete je imalo 100 problema opasnih po zivot. Ta borba za sam zivot trajala je meses dana a oporavak 5 meseci. Prvih 4 meseca smo bile u bolnici. Primetila sam nagle promene raspolozenja mnogo sam smrsaka do 20 kg za samo 7 dana od porodjaja. Isla sam kod psihijatra koji mi se bukvalno rugao da je ta postorodjajna depresija bolest MODERNIH mama. Posle toga muz me stalo imevao i pravio da mi nije nista. Dan danas ne znam kako sam se izvukla iz svega toga. Imala sam ponekad utisak da gubim kontrolu nad svim i da ludim. Ipak morala sam sama sa sobom da se izborim zbog mog andjela. Sami sebi ste najveca podrska. Kako nisam zavrsila u ludnici pored muza koji me ne razume nista ne znam ali eto. Hvala Bogu da je sve sada uredu i sa detetom i samnom
Najteze je kad nemate podrsku voljene osobe, evo i ja sam se porodila pre dve nedelje, hvala Bogu sve je dobro proslo. Dosli smo kuci i ja sam pocela cudno da se osecam, ni sama ne mogu da opisem kako..
Muz me sve nesto cudno gleda, ma bas ne mogu da opisem osecaj. A on mi je najpotrebniji sada, inace nam je prvo dete. U sebi vristim, ne znam kako da resim to sto me muci, imam osecaj kao da se promenio od kako smo dosli kuci, kao da nije isti ili je mozda problem u meni, ne znam sta da radim🥺
Ubuntu je organicija psihoterapeuta koji nude pomoc po simbolicnoj ceni a divni psihoterapeuti rade u organizaciji. Ne odustajte - razgovarjate sa prijateljima/prijateljicama, trazite podrsku bliskih clanova porodice. Budite spremni na to da vas nece svako razumeti, vi samo napred.
Mozete vi to!
Moj prvi porodjaj je bio jako tezak, posle 12 sati mucenja, rodila prelepu devojcicu. Otisle Kuci, meni preko noci otkazu ruke i noge. Onda bolnica mesec Dana skoro, dok su ustanovili Sta je samnom. Dete kod moje majke, tek rodjena beba. Kad sam dosla Kuci Nisam mogla da je uzmem u ruke, jer i dalje Nisam bila povratila osecaj u rukama. Kasnije pokusam da je uzmem ona Place, iako sam pored nje, Nisam je u rukama drzala i dete me ne poznaje. Strasan udarac je to bio za mene. Onda se javila depreseija zbog svega toga predpostavljam. Zapostavila muza, dete je i dalje bilo udaljeno od mene. Kad sam se pozalila mom neurologu dao mi je neke lekove, na kraju su pomogli. Ali je jako tezak period bio tada. Suprug je bio uz mene, i pomagao da se oporavim, bio sve vreme uz dete. Njegova podrska me je najvise izvukla iz svega toga. Sada sam u 26 nedelji trudnoce, i kako se blizi, ja se plasim da se ponovo ne desi isto.
E ovako,bilo je katastrofalno porodjaj 15 sazi dete neplace simfiza mibse desila,to su napukle hrskavice nemogucnost hoda i sedenja tako reci nepokretna,rane od konaca nisu ispale morala ici privatno,izgubila krv,vrtoglavice pp celi dan,i na hitnu na infuzije to sve traje mesec i po dana,i maravno sa svim tim prolupala utripovala se da ce mi dete umreti cujem glasove napadi panike ludilo nemoguce,mislim da mi svi zele zlo,nedaj boze mogla sam nekog povrediti,i na to sve u tim paranojama vredjam muza svekrvu i molim ga da mi pomogne on odbija kaze da sam luda i besna sama od sebe.i tad sam mu se smucila i vide me nije voleo.razvedeni smo.bilo je uzas mad uzasima nedaj boze nikom.
Mozete li mi reci koliko je dugo trajalo takvo stanje i da li se sjecate svega st se desilo u takvom stanju. Hvala
Porodila sam se pre 12 dana, kada sam izasla iz bolnice nocu sam plakala krijuci da me niko ne cuje. Posle 6 dana sam se posvadjala sa svekrvom i muz je stao na njenu stranu, ostala sam sama u kuci posle te svadje oni su otisli, ujutro je dosao muz da mi kaze da podnosi zahtev za razvod, sad sam u kuci jos i moja tetka je samnom. I muz je tu ali ne pricamo. Tetka ce biti jos kratko. Ne znam kako cu sama sve trpiti kada ona ode. Verovatno i ja imam tu depresiju, nisam ista od kako sam se porodila.
Muz je obicni kreten, ostaviti zenu 12 dana nakon porodjaja, pfff. Naravno kad je sve tesko bjezi glavom bez obxira 🤮🤮🤮🤮
e moja BIBI isti slucaj, Samo meni je bilo jos teze ako ti je za utehu ja sam sa bebinih 15 dana i samare dobila od muza zahvaljujuci svekrvi. Jedva sam se iscupala.
Pricajte sa muzem, to je opasno stanje. To niste VI, to je depresija. Kazite mu da vam se place bez razloga, da ne znate sta vam je. Depresija traje dugo, nekada i citavu godinu. Samo razgovor sa bliznjima je bitan, morate da pricate sa nekim, ne smete da drzite to u sebi. Iz iskustva vam pricam.
Zdravo mame ...prolazim i ja kroz tezak period...zapravo beba mi ima 4 ipo meseca..u 7 mesecu trudnoće sam izgubila tatu...drzala sam se mnogo jako u tom periodu ...cim sam se porodila sledi pakao....non stop placem ..razmišljam o tati ne o detetu..svadjam se sa muzem i ako me on razume ali ja teram po svom...jako se lose osecam i ako sam svesna ali mi dodju te lutke...strah me je da idem kod lekara i ako smatram da mi je potrebna pomoć?? Sta Bih mogla da pijem da ublazim taj proces.?
Tezak porodjaj, zavrsen carskim rezom, beba rodjena sa upalom pluca, 10 dana provedenih u bolnici. Mesec i po dana mucenja da zadrzim mleko, na kraju nisam uspela. Fizicki izgled potpuno promenjen, ne mogu da se pogledam u ogledalo. Pri tom od straha sam po cleu noc gledala dete da li je u redu, da li dise. Imala sam podrsku supruga, sve smo sami prosli, jednu noc sam se slomila i pocela da placem, poceo je i on ( nije vise ni on mogao da izdrzi), zajedno smo se isplakali, zagrlili, ispricali jedno drugom kako se osecamo, proslo je. Mislim da je koliko god da je tesko tih prvih nekoliko meseci, najbolje biti sam sa bebom i suprugom. Sve ostaje izmedju vas i lakse se prebrodi. Podrska svim zenama koje su prosle ili prolaze slicno. Ne potiskujte, popricajte sa suprugom, ako ima potrebe i sa strucnim licem.
ok je prica i sve ali ne pomaze...lekovi i sto raznovrsnija ishrana..bukvalno pojedite sve cega se setite da ste ikada jeli i uzivali u tome...slobodno preterujte u tome i rezultat ce se videti vec u prvih par dana...pozz
Licno sam prosla kroz post partalnu psihozu, nedaj Boze nikome...nije sramota leciti se i javno govoriti o tom problemu... Duzi period mi je trebao da se oporavim uz strucnu pomoc. Dakle savetujem svima ko primeti ovakav problem da reaguje na vreme sto pre, odmah je brzi oporavak
Nakon porodjaja se osecam jako lose,inace to sa moje strane nije bilo planirano. Par puta sam sebe uhvatila da prosto pustim dete da place jer mi je muka od svega. Sa partnerom zivim u vanbracnoj zajednici,on ne radi a kada je kuci prosto ne zeli da se angazuje oko deteta. Svekrva se mesa u odgajanje deteta i sve sto uradim uvek negativno prokomentarise a mene to pogadja. Imam osecaj kao da nista ne radim kako valja,da nisam dobra majka i uzasno mi je tesko. Beba ima 5 meseci a sve je apsolutno isto... Ja sam morala da promenim svoj zivot iz korena dok partner na to i ne pomislja. Razmisljam vec duze vreme da ga napustim jer moji razgovori sa njim nisu nimalo delotvorni... Da li neko zna nekog strucnjaka,psihologa ili psihijatra sa kojim mogu da pricam? Hvala unapred...
Draga Luna. Imam isti problem kao i ti. Placem non stop nemam apetit anksiozna sam umorna jako kad beba zaplace dobijem napad panike ne osecam povezanost sa njim. Bojim se svega kad muz nije kuci imam osecaj da cu uzludeti. Ne mogu da spavam. Uzasno se osecam
Posle 5 meseci mučenja sa raznoraznim osećanjima, pet meseci plakanja, ridanja, kukanja, mučenja sa dojenjem, sama svih 5 meseci, bez ičije pomoći oko deteta....osim muža kada dodje sa posla kratko, i nekad neko preko dana na sat vremena na kafu kada dodje.... drzim je, gledam kroz prozor i zavidim ljudima koji mogu u prodavnicu da odu, da izadju napolje, da pokisnu, greju se na suncu.... Posle 5 meseci pakla ja sam otišla kod psihijatra.... rekla šta me muči.dao mi je terapiju, uz koju mogu da dojim. Osećam se bolje. mnogo bolje. rešila sam i problem oko dojenja, imam utisak da me beba više voli...ŽENE, POTRAZITE STRUCNU POMOC. AKO NECE NIko DETE DA VAM PRICUVA, PONESITE GA I IDITE KOD LEKARA. Ja da nisam dobila terapiju, ubila bih se za par dana. Bukvalno.
Uveče amitriptilin 10mg a preko dana po 1/4 rivotrila ujutru i uveče. Evo posle dva meseca je bolje... ali na poslednjoj kontroli je doktor rekao da nastavim još dva meseca....
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar
Forum
Moja priča

Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»

Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Osim što će im biti zabavno, farbanje jaja za mališane je i korisna aktivnost »
Mališani najčešće prvo počinju da pričaju nekim svojim jezikom »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »
Sve je bilo mnogo lakše iako je bol bio intenzivniji - moja podrška je pored mene »
Brza priprema obroka nekad je veoma važna, podjednako kao i ukus! »
Osim što će im biti zabavno, farbanje jaja za mališane je i korisna aktivnost »
Otkrijte jednostavan način farbanja jaja za kreiranje modernih nijansi »
Naši bebci
  • Mali dzentlmen
  • Mia
  • Moj mali ;)
    Marko
    Smej se smej...
    Gledamo tamo...
Beba je tu. Kako da se zbližim sa njom? Toliko toga nepoznatog...! Sasvim normalne dileme novopečenih očeva »
Da li ste pronašli SAVRŠEN poklon za 8. mart i kako da budete sigurni da jeste »
Mame postaju ranjive ako dođe do osude njihove onlajn objave »
Proleće i lepo vreme pogoduju i krpeljima, pa je ovaj period razlog više da se pazite u prirodi »