Deca mogu biti kreativna na različite načine. 2 do 4 % dece su sinestete i to im veoma pomaže u izražavanju svoje kreativnosti...
Crno-beli svet
Sada, kada ste celu priču dobro zamislili, postavite sebi pitanje: ’’Da li je Meri po izlasku iz sobe naučila nešto novo? Ako jeste, i ako postoji još neko u toj crno-beloj sobi, da li će moći da mu objasni šta je videla, odnosno doživela?’’ Možda većina nas i živi u jednoj takvoj sobi. A oni, za koje sinestezija predstavlja realnost, jednobojnost naših doživljaja teško mogu i da shvate.
Naši svetovi i doživljaji istih se razlikuju, tako da moramo da budemo pažljivi kada pričamo o ovom fenomenu i da shvatimo da to nije poremećaj kako se do nedavno smatralo. Patricija Dafi, koosnivač Američkog udruženja sinestetičara, kao mala je rekla svom ocu : ’’Da bih stvorila slovo R shvatila sam da je dovoljno da napišem P i onda samo od gore povučem crticu. Veoma sam se iznenadila što sam uz pomoć samo jedne linije mogla da pretvorim žuto slovo u narandžasto.’’ Kako lako nečija realnost drugima može suludo da zvuči. Zamislite na primer da vam se dete poveri da mrzi kada neko spušta roletne, jer se čuje baš kao njemu najomraženija maslinasta boja. Ili da obožava da čuje reč ’’lampa’’, jer ima ukus šlaga. Kako biste odreagovali? Ili možda i sami imate slične doživljaje?
Šta je sinestezija?
Naučnici, a i šira populacija, koliko god fascinirani bili, do skoro su na ovakve izjave gledali isključivo kao na proizvod bujne mašte, ili čak simptome mentalnih oboljenja poput šizofrenije. Međutim, situacija se promenila. Danas znamo da je sinestezija neurološki fenomen u kojem stimulacija jednog čula ili kognitivnog modaliteta, vodi ka automatskom i nevoljnom osećaju u drugom čulu ili kognitivnom modalitetu. U ljudskoj populaciji ima 2 do 4% sinesteta, ali u određenim zanimanjima ih ima mnogo više. Ovo je važno za roditelje i učitelje, jer ukoliko ovo znaju mogu bolje razumeti potrebe deteta, ali i podržati dete u određenim aktivnostima. U stvari, procenjuje se da ih je u opštoj populaciji mnogo više, ali mnogi od njih ne shvataju da svet oko sebe ne doživljavaju kao većina ljudi. Postoji preko 60 tipova sinestezija. Kombinacije su mnogobrojne, a zabeležen je i vid sinestezije koji uključuje svih pet čula!
Igre čula
Najzastupljenija, i većini poznata, je takozvana grafem-boja sinestezija, gde se svakom grafemu (npr. slovu) pripisuje određena boja. Sinestetičari najčešće različite grafeme pripisuju različitim bojama, ali su primećene neke istovetnosti. Tako na primer, većini njih je slovo A crvene boje, a S žute. Slika ispod je standardna ilustracija ovog primera. Većina osoba neće lako uočiti dvojke među silnim peticama, dok će sinestetičari bez imalo muke biti u stanju da ih odmah primete.
Svet kreativnosti
Kao i apsolutni sluh, sinestezija se smatra varijacijom perceptualnog doživljaja. Njih 95% smatra da im sinestezija obogaćuje život. Mnogi su naučili kako da izvuku maksimum iz svog izuzetno specifičnog doživljaja sveta: pamćenjem imena ili brojeva, mentalnim računanjima ili kompleksnijim kreativnim aktivnostima, poput likovne umetnosti, muzike i glume. Jedno je sigurno, sinestetičari su skloni kreativnim aktivnostima. Istraživač D. Breng sa Kalifornijskog univerziteta, opisao je u okviru jednog neuronaučnog projekta slučaj svoje pacijentkinje, književnice, koja je tvrdila kako joj sinestezija pomaže da izabere pravu metaforu. Ona bi znala koje boje reč treba da bude, čak i pre nego što bi znala koja je reč u pitanju! Umetnička dela sinestetičara često izgledaju apstraktno, iako ona sama po sebi nisu figurativna i prikazuju realističnu percepciju umetnika. Umetnost Vasilija Kandinskog je jedan primer umetnika-sinestetičara(slika ispod).
Sinestezija u nama
Napravićemo mali eksperiment. Na slici ispod vidite dva oblika, jedan se zove Bouba, drugi Kiki. I? Prvo ih imenujte, pa čitajte dalje.
Foto: Pixabay
Oslušnite svoje dete
Neki naučnici smatraju da su svi ljudi potencijalno sinestetičari, ali iz još uvek nepoznatih razloga ispoljavanje ovog fenomena je inhibirano. Čak se pretpostavlja da novorođene bebe doživljavaju svet slično kao sinestetičari. Ovo bi značilo da beba ne samo da čuje majčin glas, već ga i vidi i oseti. Još uvek se ne može tvrditi sa sigurnošću koji mehanizam stoji iza sinestezije. Mogući uzrok je pojačana međupovezanost između regiona zaduženih za različite funkcije. Takođe, moguće je da, iz nekog razloga, dolazi do smanjene inhibicije u određenim regionima mozga. U prilog ove hipoteze govore stečene forme sinestezija, koje mogu da se jave kod nekih vrsta epilepsije, povreda glave, ili čak za vreme meditacije i duboke koncetracije, kao i pri upotrebi određenih psihoaktivnih supstanci.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.